Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti. »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima! A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.« Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima. I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: NE BOJ SE, STADO MALO
Isus u današnjem nastupu najprije tješi, poput brižne majke, a onda poučava i upozorava. Čovjeka može ponekad zavesti veliko mnoštvo onih koji su umjesto Boga u središte stavili samoga sebe. U početku je vladao ‘teocentrizam’ a onda je poremećaj, grijeh, izbacio Boga iz središta i nastaje ‘egocentrizam’ = čovjek je središte, svrha, smisao. Taj poremećaj i danas je prisutan u svijetu a posebno se očituje u samovolji i svojeglavosti čovjekovoj. Iz toga proizlazi da smo svi potrebni otkupljenja i izlječenja.
Isusovo ohrabrenje poziva upravo na to da se više okrenemo Bogu a manje sebi. Čak i naoko pobožni vjernici mogu biti duhovni sebičnjaci. Moja pobožnost, moja izdvojenost od drugih, moja ravnodušnost, nezainteresiranost za sudbinu drugih zatvaraju nas u krug u kojega ne puštamo ni Boga nego njemu nudimo ono što mi mislimo da mu pripada i to je to. U slikama o slugama i lošem upravitelju Isus naglašava kako ni jedni ni drugi nisu vlasnici nego ovisnici o gospodaru a njihova je zadaća provoditi njegovu volju.
Primjer kradljivca i domaćina očiti je poziv na neprestanu budnost. Biti budan kršćanin nije poziv samo u vrijeme Došašća nego kroz čitav život. Svako uspavljivanje i duhovna lijenost mogućnost je da budemo opljačkani za najveće blago a to je prokockana vječnost. Sebičnost iskorištava druge a od sebe ne daje ništa. Sebičan čovjek spreman je druge podjarmiti, koristiti, gaziti … a sve da udovolji svome egu.
To je taj istočni grijeh koji se u početku Biblije očituje kao Adamovo odbacivanje Božjih zakonitosti, Kainovo ubojstvo brata Abela, mukotrpna borba za svagdašnji kruh, gubitak istinske sreće i radosti a zarobljenost gomilanjem nepotrebnih dobara čime se onemogućuje drugima normalan život i rast. Takvi stavovi zelju i život na njoj pretvaraju u dolinu suza, u pakao. A Gospodar koji se uvijek pojavljuje na vrijeme i traži polaganje računa neće zakasniti premda se ne zna ni dana ni časa kada će se pojaviti.
Zato kličemo nakon podizanja u svakoj svetoj misi: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje Uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ blago onim slugama koje Gospodar, kada dođe, nađe budne!
