Posebno vrijeme u liturgijskoj ali i građanskoj godini zauzima vrijeme u koje upravo ulazimo a naziva se: DOŠAŠĆE ILI ADVENT. Povijesna zbilja je nepromjenjiva. Božja odluka – konačna i neopoziva. On sam silazi među nas ljude povijesti, u ljudskom obličju, da bi liječio naše nemoći i pripravio nas za vječnost. Taj neizmjerni događaj bio je očekivan i najavljivan po prorocima. Pa ipak, mnoge je zatekao nespremne. Zauzeti samima sobom mnogi su ostali zakopani u svoju prazninu. Nisu imali snage otrgnuti oči od nebitnoga i ugledati ‘zvijezdu’ niti prepoznati toliko najavljivani znak: dijete povijeno u pelene gdje leži u jaslama! I dalje su jurili kao da se ništa značajno nije dogodilo, zaokupljeni samo prolaznošću.
Povijest se ponavlja. Kroz tolike vjekove mnogi nisu ništa naučili. Kao nekad tako i danas usta su nam puna božićnog djeteta, uši pune božićne glazbe i pjesama, trgovine prepune božićnih darova i ukrasa, ali – nigdje nema Isusa. Pa što će nam on kad imamo: bor, poklone, obilje blagdanskih jela, neprestane božićne reklame na svim kanalima TV-a i nezaobilazni film: „Sam u kući“ koji će se vrtjeti od jutra do sutra. Istinska radost se događa u unutrašnjosti osobe. Vanjsko blještavilo zasljepljuje a unutarnji sjaj prosvjetljuje. Mise zornice, paljenje adventskih svijeća i obiteljska molitva, razgovor s djecom o važnosti Božića, sveta ispovijed, dobre odluke, briga i pomoć siromašnima… samo su dio istinskog Došašća.
Kroz te aktivnosti Bog se utjelovljuje u našemu životu, mi postajemo betlehemske jaslice. „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze,“ pozivao je Ivan Krstitelj svoje suvremenike. Taj glas odjekuje i danas. Povedimo svoju obitelj u crkvu, ugasimo nakratko televizor, isključimo mobitel, učinimo srce spremno prihvatiti Isusa. Nemojmo sve svesti na ‘pune jasle’ jer ćemo i dalje ostati samo kao vol i magarac u službi bogatih i bahatih a Božić će i ovaj puta proći kraj nas i bez nas.
(Marijan Culjak, župnik)
Adventske zornice imaju neku posebnu draž. Advent kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme zahtjevno je jer u njemu ima dana posta, tj. odricanja od hrane te dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso. Nekoć je nemrs bio u sve radne dane adventa. I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu.
Predstavljaju stoga neki oblik četiri tjednog trajnog odricanja od sna. Prvi kršćani su povezivali materijalnu noć i noć duše. Noću su odlazili na sastanke i tamo molili i slavili euharistiju kako bi doživjeli zoru svojih osjećaja, savjesti i duše, a onda izlazeći sa sastanka doživjeli i kraj noći. Noć je poodmakla, dan se približio. Kraj je patnji dolazi oslobođenje. Kraj je grižnji savjesti, dolazi oproštenje i otkupljenje.
Kraj je preziru, dolazi sloboda i ljubav….. Svaki Božić obnavlja tu nadu! Crkva čovječanstvu dovikuje da se nada, ona želi pridignuti one koji su slomljena srca, da ožive. Zora već sviće, dolazi dan i kraj tvojih muka. srca gore, evo zore….
Ustani danas ranije, pomoli se i zavapi Bogu. Sjeti se da te on voli, to više što si patnik. Sjeti se da je Bog svemoguć, prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke. Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje kad je s Isusom. Nemoj očajavati jer dan se bliži!
Svete Mise ZORNICE u našoj župi počinju u 06.00 svako jutro. Pozivamo sve a osobito mlade da redovito dolaze na zornice tijekom cijelog adventa.
