Čitanje svetog Evanđelja Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja.
Komentar: DODIRNUTI ILI VJEROVATI
Apostol Toma se krije pomalo u svakome od nas. Možda ga koji puta u sebi osuđujemo kako nije vjerovao svojim prijateljima o Uskrslom Isusu ali da smo na njegovu mjestu teško bi bilo i nama samima povjerovati. Upravo zato ga ni Krist ne osuđuje nego mu pomaže da učvrsti svoju vjeru pružajući mu opipljive dokaze svoje žrtve i smrti. Naučili smo vjerovati tek u ono u što smo se sami čvrsto uvjerili opipljivim dokazima pa se to i ne može zvati vjerom.
Prisjetimo se Isusove priče o Bogatašu i Lazaru. Na zahtjev Bogataša da Lazar ode s onog svijeta upozoriti njegovu braću o postojanju vječnosti Abraham odgovara: „Ako ne vjeruju Pismima i prorocima, sve da i od mrtvih netko ustane neće vjerovati.“ Čovjek ima tu sposobnost da odbaci iz svoje savjesti ono što ne želi prihvatiti jer od njega traži promjenu odnosa prema ljudima i stvarima. Najlakše je reći: „Ja ne vjerujem jer nisam vidio!“ no da li naš tjelesni vid može ugušiti u potpunosti činjenice za koje postoje toliki svjedoci i tolika svjedočanstva?
Vjera je dar koji treba izmoliti a čim molimo za vjeru već se u nama bude zlatne niti vjere koje čovjeka vezuju uz Krista raspetog i uskrsloga. A On sam govori Tomi: „Jer si me vidio vjeruješ, blaženi koji ne vide a vjeruju!“
