Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: CARU CAREVO, BOGU BOŽJE

Zanimljivo pitanje, makar zlobno, ali još zanimljiviji odgovor. Zašto plaćati porez? Ljudsko je društvo tako ustanovljeno da imamo brigu jedni za druge. Roditelji se brinu za djecu i omogućuju im da odrastu i sazriju da oni mogu preuzeti brigu i odgovornost stvarajući vlastitu obitelj ali ne zanemarujući ostarjele i onemoćale roditelje. Svi trebamo jedni druge. Narod treba državu, država treba narod. Upravitelji država (u Isusovo vrijeme carevi) imaju zadaću pravedno upravljati narodom, stvarati nove mogućnosti za posao i zaradu, brinuti se za sigurnost od bilo kakvih prijetnji ili napada. Zato su potrebni stručnjaci i razni mehanizmi koji u tome pomažu. Svi ti ljudi imaju pravo primati i naknadu za svoj rad i zauzetost koja se namiruje iz doprinosa svih ostalih stanovnika. Drugo je pitanje da li vladari ta sredstva koriste za dobro svih ljudi ili prisvajaju sebi i ono što im ne pripada po nikakvim moralnim i Božjim zakonima. Dakle, porez se mora plaćati ako je pravedno raspoređen jer od toga novca svi trebamo imati koristi i blagodati: škole, vrtići, zdravstveno osiguranje, fakulteti, bolnice i razne druge ustanove za opće dobro. Ono što Isus naglašava jest slika na poreznom novcu. Slika zemaljskog, prolaznog, pripada prolaznosti. No čovjek je stvoren na Božju sliku, svojom neumrlom dušom i dužan je neprestano tu sliku uljepšavati i usavršavati. Za to postoje i sredstva: Božje Zapovijedi, ljubav prema svakom čovjeku, poštenje, vjernost, život po Isusovim pravilima Evanđelja, djela ljubavi i milosrđa, zaštita još nerođenog života, i tako bi smo mogli nabrajati u nedogled sve one vrijednosti koje Bog od nas očekuje. Ali jednoga moramo biti svjesni: Kao što zemaljski carevi imaju pravo na porez za opće dobro i traže ga od svojih podanika, tako, još više, ima i Bog pravo od čovjeka stvorena na njegovu sliku tražiti plodove od svojih stvorenja. A On nas neprestano na to potiče po svome Sinu Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji kojoj se posebno utječemo u mjesecu Njoj posvećenom, listopadu. Na kraju života dolazi konačni obračun svakome čovjeku. Trudimo se da pred Bogom ne budemo zaduženi.