Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: PONIZNOST
Isus je na više mjesta i na mnogo načina govorio o poniznosti. Uvijek ponešto, i ne samo uvijek pod tom riječju. Današnje je evanđelje tipično. No treba s tim spojiti npr. njegov nagovor učenicima kad su međusobno raspravljali tko će od njih biti prvi ili najvažniji. Silno je u tom rječita Isusova gesta pranja nogu učenicima na Posljednjoj večeri. Još na puno mjesta riječju ili govorom Isus ističe poniznost.
Poniznost je u neku ruku temeljni stav čovjekov prema Bogu i prema ljudima. Priznati se stvorenjem, dakle ovisnim o Bogu, potrebnim Boga i njegove milosti – eto prvog čina poniznosti. Priznati svakog čovjeka Božjim stvorom, Božjim sinom i kćeri, pa stoga i svojim bratom i sestrom, po dostojanstvu i pravu sebi jednakim – eto drugog čina poniznosti. Osjećati se potrebnim ljudske ljubavi i solidarnosti i u isto vrijeme unositi se s ljubavlju u život drugih ljudi – eto trećeg čina poniznosti. Iz današnjeg evanđelja učimo:
1. Isus se rado odaziva na gozbu jer sve što je ljudsko nije mu strano, osim grijeh. No tu koristi priliku da pouči ljude, osobito svoje učenike o veličini poniznosti.
2. Domaćin je onaj koji određuje mjesta a ne sami uzvanici.
3. Naglasak je na brizi kršćana za siromašne i uboge koji ne mogu vratiti gostoprimstvo ali njihova zahvalnost je najveća nagrada.
4. Tko sebe uzvisuje pred drugima njega će Bog poniziti pred svima a tko dragovoljno živi ponizno njega će Bog uzvisiti u pravo vrijeme.
