Čitanje svetog Evanđelja Luki
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’ I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: SNALAŽLJIVI UPRAVITELJ
Priča norveških ribara govori o tome kako se jednom pojavila teška oluja. Ribari su brzo pojurili na obalu i većina ih je izvukla svoje brodice na kopno i čvrsto ih svezala. No nekoliko ribara razvezalo je užad i žurno se uputilo na more. Vjetar i valovi su ih, doduše, žestoko ljuljali, ali su spasili svoje brodice spretnim upravljanjem na uzburkanom moru. A druge brodice, koje su bile čvrsto vezane na kopnu, razbio je već prvi veliki val. Za njihove vlasnike započeo je težak život.
Svaki se čovjek barem ponekad nađe u nekoj oluji života. Nenadano upadanje u teške situacije svakoga smete i zbuni. Ni jedno životno stanje nije osigurano protiv oluja. To vrijedi za materijalnu skrb, za bračno stanje, za sukob generacija i kolega. Nekada se tako ispadne iz kolotečine da nam se ljulja tlo pod nogama. U takvim situacijama pomaže samo jedno: svim srcem se založiti, odlučiti se, i to dok još ima vremena za to.
Na kraju krajeva radi se o nama, o našem životu. Upravo o tome danas Isus govori u prispodobi o mudrom upravitelju. Taj je pronevjerio imetak svoga gospodara, priznaje svoju pogrešku i slučaj je jasan: mora odstupiti. Savjetuje se sam sa sobom. „Što sada moram učiniti za svoju budućnost?“ još ima vremena za djelovanje. Još svi vlakovi nisu otišli. Ono što kod Isusa nailazi na odobravanje jest smionost kojom se upravitelj sada, u sadašnjosti brine za svoju budućnost. Sada brinuti za budućnost za vječnost, znači biti mudar i pametan a živjeti samo za ovaj trenutak znači prokockati povjerenje koje nam je Gospodar pružio i naći se u bezizlaznoj situaciji.
