Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Duh koji oživljuje
Isus ponovo tvrdi: Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi. Za mnoge slušatelje bile su to tvrde besjede. Mnogi su napustili Isusa a ostala je tek mala skupina okupljena oko Petra. Ni danas nije stanje mnogo bolje. Velika skupina vjernika tvrdi da ne vjeruje u Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina na našim oltarima. Po njima to je tek uspomena na posljednju večeru. Pozivajući se na Isusove riječi: „Ako ne blagujete … nemate života u sebi“ mogao bi netko ustvrditi da je njihova duhovnost mrtav, jer nema od čega živjeti. No iz iskustva znamo da mnogi koji se ne pričešćuju donose obilje plodova dobrih djela. Kako to protumačiti? „Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa“, govori nam Isus u današnjem evanđelju. To znači da i mi koji vjerujemo u stvarnu Isusovu prisutnost u posvećenom kruhu taj kruh pravilno blagujemo kada to činimo u duhu, u vjeri i ljubavi. Sam obred bez duha ne bi bio ništa.
Na temelju dobrih dijela i lijepog kršćanskog života, onih koji ne blaguju, smijemo zaključiti da ih nadahnjuje i oživljuje dobrotom upravo ono razumijevanje slavljenja Isusove posljednje večere koje su sami dokučili. Međutim oživljuje ih još nešto: Božja riječ. Njome se hrane i ona im nadoknađuje primanje svete pričesti. Otvaraju se Isusovoj izjavi da je njegov učenik onaj koji sluša njegovu riječ i živi po njoj.
Naša misao ide još dalje. Otkriva duhovnost i dobra djela i kod nekih ljudi koji ne blaguju Isusovo tijelo niti čitaju njegove riječi. S pravom možemo zaključiti da ih duboko u njihovoj nutrini oživljuje Isusov duh. Isusov duh nije sputavan ni tijelom, ni riječju, ni bilo čime izvanjskim, on puše gdje hoće i oživljuje koga hoće.
