Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Priznavanje Boga u iskrenosti
Naš Gospodin Isus Krist traži od nas vjernika unutrašnju slobodu i vanjsku iskrenost: ne trebamo se bojati ljudi nego u radosnoj spremnosti ići našim putem u službi pred Bogom i ljubavi prema bližnjemu. Pri tom se ne moramo plašiti javno govoriti ako zastupamo Boga i za njega svjedočimo. No često smo puni ljudskih obzira ako živimo svoju vjeru otvoreno, kao, ‘što će drugi reći’ ili ‘što će si misliti o meni’. Svi mi poznajemo pritisak društvene sredine, grupa, javnosti i treba izvjesna jakost da bismo se na pravi način održali uslijed toga pritiska. Prebrzo popuštamo radi „dragog mira“. Strašimo se vlastitog mišljenja i tamo gdje se radi o pitanjima savjesti i uvjerenja vjere. Danas i mediji i razne protukršćanske stranke igraju veliku ulogu u našim djelovanjima i stavovima. Unutrašnja sloboda koju nam daruje Božja riječ, kazuje nam i pojašnjava da ovaj naš zemaljski život nije najviše dobro. Nije li to znak velikoga pouzdanja, ako mi unatoč klevetanja i ponižavanja a često i omalovažavanja priznajemo Isusa Krista i njega častimo? On će jednom, kada ponovno dođe u slavi, suditi žive i mrtve, priznati nas pred svojim Ocem nebeskim i anđelima njegovim.
Netko bi mogao ustvrditi da su zahtjevi vjere previsoki i da ih je nemoguće vlastitom snagom svladati. Da, to je ispravno! No ako svoju vjeru temeljimo na Gospodinu sigurno nam pripada Božja pomoć. Tako se ne trebamo bojati, da se od nas previše zahtijeva. Bog nam svakoga dana daje ono potrebno što trebamo. Kao što se brine za biljke i životinje, još više se brine za nas. Nije naša vlastita snaga ono na čemu gradimo, nego pomoć Božja, okrepa i pomazanje njegova Svetoga Duha daju nam snagu i hrabrost. A ako u to ne vjerujemo pa onda na čemu se temelji vjera naša?
