Danas se naša župa u ime čitave Nadbiskupije klanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom moleći za sve naše potrebe, osobito za obnovu duha naše Domovine, za naše obitelji, za bolesnike i patnike, za progonjene i usamljene, za roditelje i djecu, za stare i one koji su na kraju svog životnog puta. Molili smo i za nova duhovna zvanja, kako u našoj župi tako i Nadbiskupiji, za svećenike, redovnike i redovnice, đakone, bogoslove i sjemeništarce. Ukratko za svakoga čovjeka na ovome svijetu da svi zajedno budemo svjedoci vremena u kojem živimo da je Bog prisutan u svakome od nas. Duhovni nagovor prije mise u klanjanju predvodio je vlč Jagodić a klanjanje svojom pjesmom animirali su Danijela Janjanin i Bruno Šandor.
Središnje misno slavlje predslavio je vlč. Branimir Jagodić, studenski kapelan u zajedništvu s dekanom Krapinskog dekanata preč. Vladimirom Drnetićem dok je domaći župnik Branko Risek revno ispovijedao pobožni puk.
Dan župnog klečanja uvijek je dan susreta i mira, dan na koji župna zajednica na poseban način hrani svoju dušu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, pred Gospodinom koji se pred nama nalazi. U susretima s ljudima uvijek možemo čuti koliko je lijepo bilo, koliko smo puno toga iznijeli pred Gospodina jer je klanjanje bilo posebno i svečano po mnogočemu. No istovremeno je zanimljivo promatrati te komentare, naš način života i povezati ga upravo s današnjim Evanđeljem. Čuli smo da su učenici zabrinuti što će jesti i govore „kruha nemamo“ (Mk 8, 14-21). No Isus ih podsjeća na dvije zgode u kojima je nahranio mnoštvo u kojima je iz nemogućega učinio moguće. Iz toga možemo zaključiti kako su bili nesvjesni da pred sobom čitavo vrijeme imaju Gospodina koji ih može nahraniti kako fizički tako i duhovno.
Ovaj današnji dan ne mora biti samo jedan dan u godini, ne mora biti poseban dan u kojem ćemo osjetiti prisutnost Boga u župnoj zajednici, dan u kojem ćemo doći i kleknuti pred Gospodinom već nam to može biti svaki dan u kojem će se susreti jedan čovjek i njegov Bog. Koliko je puta Gospodin u našim životima učinio velike čudesne zahvate a da li smo toga uopće bili svjesni? Koliko smo se puta osvjedočili da Gospodin u našim životima djeluje, da stvari izvodi na dobro, da i onda kada mi ne znamo sami kako bismo i kojim putem bi krenuli Gospodin intervenira i pokaže kojim putem trebamo krenuti. Današnji dan nam je ujedno i podsjetnik u kojem si moramo dozvati u svijest i pamet da je On tu prisutan u našoj svakodnevici, u svakom čovjeku, župnoj zajednici zapravo u svakome od nas. Ne trebamo tražiti jednog godišnje priliku da budemo s Gospodinom već iskoristiti svaki mogući trenutak da Ga susretnemo u svojim obiteljima, bližnjima, u školi, na radnim mjestima, na ulici jer On je uvijek uz nas rame uz rame.
Neka Vam ovaj današnji dan bude mjesto u kojem će se otvoriti naše razumijevanje koliko smo potrebni Boga ali i isto tako razumijevanje da je Bog potreban nas jer nas toliko ljubi da želi po nama djelovati u ovome svijetu. Otvorimo svoje oči, uključimo svoje razumijevanje i ne zaboravljajmo Onoga pred kime smo danas klečali – zaključuje homiliju vlč Branimir Jagodić.
Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale uputio je župnik Risek a misno slavlje animirao je zbor mladih župe sv. Jelene Križarice.
Darko Fiket, župni medijski suradnik
