Predavanje „Hijerarhijska struktura Crkve u dijalogu i suradnji” prvoga dana 58. teološko-pastoralnog tjedna 23. siječnja održao je zagrebački pomoćni biskup dr. Ivan Šaško. U uvodnom dijelu biskup Šaško rekao je kako nikada prije kao unatrag pedeset godina nije bilo toliko ustrojenosti raznih vijeća, odbora, formalnih i neformalnih skupina, s pomoću kojih djeluje opća Crkva (od koncila preko Biskupske sinode, do raznih širih i užih dikasterija) i naše biskupijske, župne i druge zajednice. Pojasnio je da se možda nedovoljno ističe njihova narav, osobito savjetodavna narav. „S druge strane, nailazi se i na ozračje nezadovoljstva ili razočaranja, s time da je ponegdje živ dojam (pojačavan ovisno o konkretnim pitanjima) da tzv. ‘hijerarhijske strukture’ nisu dovoljno otvorene, da nedostatno komuniciraju između sebe te da ne pružaju priliku djelovanja vjernicima laicima. Upravo me to vodilo u pokušaju pronalaženja razloga i stvaranja zaključka prema plodonosnim putovima”, pojasnio je biskup.
U nastavku se osvrnuo na pojedine riječi iz samoga naslova predavanja, kao i generalne teme TPT-a. Istaknuo je kako se u uobičajenoj uporabi pod hijerarhijskom strukturom zapravo misli na vlast (ne na službu kao služenje) koju imaju biskupi i prezbiteri. Crkva u svome rječniku nosi pavlovsku sliku tijela i međuovisnosti. Odstupanja od te slike Crkvu odvode daleko i od nje same, pojasnio je.
Tumačeći pojam ‘suodgovornost’, biskup Šaško rekao je kako je taj pojam našao svoje povlašteno mjesto u crkvenoj uporabi, premda se čini da se ono za što se koristi taj pojam može izraziti i drugim pojmovima. Pojam ‘suodgovornost’ ne pojavljuje se u koncilskim dokumentima, a po sadržajnom smislu najbliži je izrijek u Lumen gentium koji smjera na promicanje odgovornosti laika, na vrednovanje njihova zalaganja i pomoći, što se iznosi na temelju slike obiteljskih odnosa.
No, upozorio je i na neke nejasnoće vezane uz opću prihvaćenost pojma ‘suodgovornost’. „Crkvena uporaba toga pojma danas je uglavnom usmjerena na život unutar Crkve i misli se na zajedničku odgovornost u crkvenome organizacijskom vođenju i upravljanju, kako bi se moglo živjeti i ‘funkcionirati’. Takav je pristup sužavajuć. Gledajući iz otajstva Crkve i sakramentalne zbilje vidimo da se suodgovornost tiče korijena – zajedništva (communio) i svoga konačnoga smisla – poslanja (missio), biti znak i sredstvo spasenja i zajedništva za sve ljude”, rekao je Šaško te dodao: „ako se ne vidi ta širina, s pomoću pojma ‘suodgovornost’ ide se tragom klerikalizacije laika ili unutarcrkvene formacije crkvenih službenika, ne pazeći da se poziv laika ponajprije odnosi na unošenje i prožimanje evanđeljem stvarnosti koje tvore redoviti osobni i društveni život. Kada se pak govori o zajedničkoj crkvenoj odgovornosti, referentna točka nije crkveno upravljanje niti pastoralna skrb, nego zajednička zauzetost u svjedočenju vjere, u izražavanju kršćanske vjere u konkretnosti življenja”.
Stoga je biskup Šaško upozorio kako je potrebno pozornije koristiti pojam ‘suodgovornost’, odnosno vidjeti u kakvome je suodnosu s pojmovljem koje proizlazi iz srca kršćanskoga iskustva, kao što je ‘zajedništvo’ (communio) ili pak ‘Božji narod’. Uz te pojmove svakako je vrijedno spomenuti i ostale koji izviru iz krila Crkve: ponajprije otajstvo, zatim poziv/pozvanost, služenje (servitium), služba (ministerium), obitelj, svetost, rekao je.
Podsjetio je i kako pojam koji obuhvaća puno šire, a koji je crkven jest ‘sinodalnost’. „On je jednako star i nov, a papa Franjo (u govoru u povodu 50. obljetnice Biskupske sinode 17. listopada 2015.) mu je naglasio četiri odlike: sinodalnost je temeljno obilježje Crkve; interpretacijski je okvir hijerarhijske službe, ona je dinamizam zajedništva na svim razinama i ima ekumensku i svjedočku vrijednost. Među njima posebnu važnost imaju prve dvije, jer se Crkva i sinodalnost podudaraju u smislu da sinodalnost nije neki dodatak, oduvijek obilježuje Crkvu i ona je bitna značajka Crkve u cjelini, a ne samo nekoga njezinog dijela. Taj je pojam otvoren i odnosi se na zajednički hod koji povezuje Crkvu iznutra, ali i cijelo čovječanstvo”.
U zaključnom dijelu predavanja biskup Šaško istaknuo je da „suodgovornost priziva odgovornost; odgovornost upućuje na odgovor, a odgovor na poziv. Odgovornost je usko povezana s prepoznavanjem poziva i s odgovorom na njega. Teološki gledano, a Crkvu treba ponajprije gledati s toga motrišta, središnja točka je u izlasku iz ‘vlasničkoga’ odnosa i davanje mjesta načelu darovanosti. Taj pak rječnik ne zvuči primjenjivo, ali to je zbilja Crkve i samo se na tome može graditi, jer polazi od Krista, a ne od ljudskih struktura”. (IKA)
