Dana 4.6.2016 župljani župe Svete Jelene Križarice predvođeni svojim župnikom Marijanom Culjakom hodočastili su u istočni dio lijepe naše domovine Majci Božjoj Ilačkoj. Time je na neki način otvorena ljetna sezona hodočašća kojih i ove godine neće nedostajati.
Svetište Majke Božje Ilačke poznato i pod nazivom “Gospina vodica” spominje se još u 19 stoljeću. Tu se prema povijesnim podatcima i predaji Gospa u snu objavila Ilačaninu Đuki Ambruševiću i rekla mu da se ogradi izvor vode na kojem će napajati stoku. Bio je to prvi izvor vode koji je čudom provreo nakon onog u Lurdu i do danas nije presušio. Nakon tog događaja sve je više ljudi počelo dolaziti na to mjesto i počele su se obavljati prve pobožnosti. Godine 1865 biskup Strossmayer odobrio je postavljanje Gospinog kipa a vjernicu su svojim darovima i prilozima pripomogli izgradnji kapelice.
Danas je svetište Gospe Ilačke značajno za vjernike toga kraja ali i šire zaključio je župnik vlč. Ivan Đakovac koji nas je i upoznao sa poviješću Svetišta. Svjedočimo iz godine u godinu sve većem broju hodočasnika koji dolaze izvor “Gospine vodice” kako je Svetište od naroda prozvano.
Svečanu svetu misu predvodio je domaći župnik u koncelebraciji s vlč. Marijanom Culjakom. U svojoj propovijedi predslavitelj je stavio pred vjernike sliku iz evanđelja kada Blažena Djevica Marija i njezin zaručnik Josip pronalaze svog sina Isusa u Hramu gdje govori pismoznancima. Posebno je naglasio Marijinu rečenicu “Sine zašto si nam to učinio, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili”. Tom rečenicom Marija kao brižna majka pokazuje svu ljubav i brigu prema svom djetetu i tu svećenik povlači paralelu sa svim majkama koje se jednakom majčinskom ljubavi odnose prema svojoj djeci.
Gotovo je neobjašnjiva ljubav i povezanost majke i djeteta koje je punih devet mjeseci raslo pod njenim srcem. Poruka je nama djeci, mladima i svima koji još uvijek imaju žive mame da ne budemo osorni prema njima nego da se prema našim mamama odnosimo s puno ljubavi i pažnje, zaključio je župnik u svojoj propovijedi.
Nakon svete mise domaćini su za nas hodočasnike pripremili bogati domjenak i time pokazali i potvrdili da su Slavonci velikodušni domaćini.
Tjelesno siti i duhovno ispunjeni krenuli smo prema herojskom gradu Vukovaru. Prvo smo posjetili Ovčaru mjesto gdje je 1991 godine ubijeno 200 civila iz vukovarske bolnice i bačeno u masovnu grobnicu. Mjesto je to koje ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Tu se čovjek s pravom pita “Zašto se to dogodilo” i kako je moguće da čovjek prema čovjeku bude toliki neprijatelj.
Pomolivši se za nevine žrtve zaputili smo se na memorijalno groblje gdje su pokopani heroji Vukovara – hrvatski branitelji ali i mnoge civilne žrtve od kojih je najstarija imala 104 godina, a najmlađa beba samo 6 mjeseci. Gledajući u bijele križeve na spomen području koji simboliziraju svaku žrtvu Vukovara prožimaju vas osjećaji dubokog poštovanja i zahvalnosti prema tim žrtvama koji su život izgubili u obrani domovine.
Nakon posjeta groblju zaputili smo se u sam grad Vukovar i posjetili franjevačku župu svetog Jakova Zabočani svjesni teške ekonomske situacije u kojoj se Vukovarci nalaze nisu došli praznih ruku te su fratrima donirali osnovne životne namirnice kako bi na neki način pripomogli ljudima u potrebi.
Pater Marijan nam je u kratkim crtama ispričao povijest crkve i samostana koji su u domovinskom ratu bili potpuno porušeni ali su nakon obnove zasjali starim sjajem.
Nakon kratkog obilaska grada napustili smo Vukovar i zlatna polja Slavonije i vratili se svojim kućama u bregovito nam Zagorje.
Tekst i foto: Marko Bilić, župni suradnik
fotografije u članku: Darko Fiket
