Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u ponedjeljak 10. veljače 2020. svečano euharistijsko slavlje proslave blagdana blaženoga Alojzija Stepinca u zagrebačkoj, „Stepinčevoj“ katedrali.
KARDINALOVA HOMILIJA-TEKST
KARDINALOVA HOMILIJA – AUDIO
U katedrali ispunjenoj vjernicima i više od stotinu svećenika uz kardinala Bozanića su na spomen-slavlju o šezdesetoj obljetnici Blaženikove mučeničke smrti koncelebrirali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua te hrvatski (nad)biskupi: nadbiskup zadarski i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić, nadbiskup đakovačko-osječki u miru mons. Marin Srakić, biskup gospićko-senjski mons. Zdenko Križić, vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, biskup sisački mons. Vlado Košić, biskup bjelovarsko-križevački mons. Vjekoslav Huzjak, biskup hvarski mons. Petar Palić, vladika Križevačke eparhije u miru mons. Nikola Kekić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije mons. Milan Stipić te pomoćni biskupi zagrebački mons. Valentin Pozaić, biskup zagrebački u miru, te mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski.
Budući da je u zagrebačkoj prvostolnici ovih dana bio postavljen
Misijski križ, simbol ovogodišnjega Međunarodnoga euharistijskog
kongresa u Budimpešti, slavlju je, uime nadbiskupa
ostrogonsko-budimpeštanskoga kardinala Pétera Erdöua, prisustvovao
pomoćni biskup ostrogosko-budimpeštanski Gábor Mohos, ali i predstavnici
Kurije franjevačke kustodije Svete Zemlje: vikar o. Dobromir Jasztal i
čuvar Božjega groba fra Siniša Srebrenović iz Jeruzalema. Naime, na
ovogodišnjoj je misi proslave Stepinčeva Kardinal blagoslovio kamen
temeljac za hrvatsku kapelu koja će se graditi na Pastirskim poljima u
Betlehemu.
Na početku homilije Kardinal je prepričao posljednje trenutke
Blaženikova života kako ih je, prije šezdeset godina, u svome Dnevnike
zabilježio krašićki župnik Josip Vraneković te rastumačio naviještenu
Božju riječ u kojoj sveti Pavao poručuje Korinćanima: »Kao što su
obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha
naša«.
„Isus u Evanđelju naglašava da zrno koje umre »donosi obilat rod«.
Riječ Božja naglašava: obilje utjehe, obilje roda. Sve to ima svoj
temelj u razlogu Isusova dolaska na svijet, a taj razlog je Isus sažeo u
rečenicu koja ističe srž Radosne vijesti: »Ja dođoh da život imaju, u
izobilju da ga imaju« (Iv 10, 10). Obilje utjehe, obilje roda i izobilje života…
Nisu li to, braćo i sestre, sadržaji koji privlače svakoga čovjeka? U
konačnici, svi ih želimo postići, ali su putovi i mjesta na kojima ih
tražimo često različiti. I rijetko će ih netko, što je samo po sebi
razumljivo, vezati uz umiranje. – pojasnio je Kardinal.
Osvrnuvši se, nadalje, na šezdesetu obljetnicu smrti nadbiskupa
Stepinca, rekao je da je „prikladno prepoznati utjehu, plodove i život
koji su nastali od tog zrna. To se ne odnosi samo na Stepinčevu smrt,
jer je njegova brazda bila otvorena puno prije, jer je to zrno – u
poniznosti i vjernosti Gospodinu – dozrijevalo, klijalo i donosilo
plodove služenjem u nasljedovanju Krista. Njegova smrt prije šest
desetljeća izgledala je u očima neprijatelja kao završetak koji zemlja
treba zauvijek prekriti i sakriti. Cilj i nije bio samo Nadbiskup, nego
Crkva, a u konačnici i sam Krist i kršćanstvo. Uz takav pristup
razumljiva je i zbunjenost i nesigurnost komunističkih vlasti, kada su
se pitali gdje je za njih bolje pokopati kardinalovo tijelo. Imali su
svoje razloge. Procjenjivali su političke utjecaje i gibanja. Mislili su
da izborom mjesta, zemlje, kamene ploče, mogu zaustaviti rast. Međutim,
za Božje zrno koje životom probija svaku koru svejedno je ispod kojega
se kamena nalazi smrtno tijelo“, pojasnio je zagrebački nadbiskup.
„U Hrvatskoj i diljem svijeta Stepinčevo je mučeništvo dobilo nove
grane i mladice. Posebno je odjeknula Stepinčeva smrt i beatifikacija u
čijem se svjetlu tada čitao život Crkve i hrvatskoga naroda. Tako je
ostalo do danas“, poručio je Kardinal, istaknuvši da je Blaženikova
prisutnost ostala živom, poticajnom, privlačnom, kako u zajednicama
vjernika, tako i u raznim odgojnim i obrazovnim, kulturalnim, sportskim i
drugim društvenim institucijama; u umjetničkim djelima, u imenima i
znakovima u našoj svakidašnjici, u gradovima i mjestima u kojima živimo:
„Ta prisutnost ne živi samo u domovini Hrvatskoj. Izvanjski trag možemo
pratiti od Krašića i Zagreba, iz ove prvostolnice, gdje njegov grob
postaje središte hodočašća koje privlači mnoge vjernike da ovdje mole i
časte mučenika slobode savjesti i kršćanske nade. Ovdje nam blaženi
mučenik Alojzije trajno svjedoči svoju duboku povezanost s Isusom
Kristom, Zrnom koje je bilo uzdignuto na Križ te pobijedilo grijeh i
smrt. Stoga smo večeras došli našem Blaženiku jer osjećamo da On dotiče
naša srca u našim nadanjima i trpljenjima.“
Podsjetivši kako je na ovogodišnji Blaženikov blagdan u prvostolnici
Misijski križ, simbol Međunarodnoga euharistijskog kongresa koji će se u
rujnu održati u Budimpešti, u nastavku homilije protumačio je
unikatnost ovog relikvijara: „U središtu se nalazi relikvija Kristova
križa, na kojemu je razapet i na kojemu nas je na Kalvariji Božji Sin
otkupio. Ovaj Križ po sebi ima dekoraciju brončanih vitica koje nalikuju
na grane i mladice, izrasle iz korijena Kristova prinosa na Kalvariji. U
tim se viticama nalaze relikvije svetaca i blaženika, upravo da bi se
pokazala nutarnja povezanost i neodvojivost Kristovih učenika od njega i
da bi se jasnije vidjelo da su sveci i blaženici plodovi koji daju novo
sjeme za život svijeta. Ovaj Križ je izniman relikvijar na kojemu se
nalaze relikvije trideset svetaca i blaženika. Među njima je 16
relikvija mučenika, od čega jedanaest mučenika iz komunističkog
razdoblja, posebno iz Srednje i Istočne Europe, a pet je mučeništava iz
drugih razdoblja.“
Ujedno je naglasio kako se, i u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama koje
su iskusile komunistički totalitarizam, i dalje pokušava stvarati
neistinita slika, no Mučenički cvjetnjak na Misijskome križu,
kako je rekao, govori o stvarnosti neopisive ljudske okrutnosti te
čudesnih djela ljubavi. Upozorivši da današnja vremena nisu lakša, već
naizvan prikrivenija te možda upravo zbog toga i ubojitija, podsjetio je
kako je mučeništvo u Crkvi stalno prisutno, u svim razdobljima te da se
na Križu nalaze i relikvije hrvatskih mučenika: svetoga Marka
Križevčanina, blaženoga Alojzija Stepinca kao i blaženih sestara Kćeri
Božje ljubavi koje zovemo Drinskim mučenicama.
U povezanosti s blaženim Alojzijem, Kardinal je u nastavku homilije
protumačio i znakovitost prisutnosti Misijskoga križa euharistijskoga
kongresa u zagrebačkoj prvostolnici. Citirajući Stepinčeve riječi iz
propovijedi o euharistiji kao jedinstvenome vezu ljubavi što ga Bog
uspostavlja s ljudima, podsjetio je kako je blaženi Alojzije 1938.
sudjelovao na euharistijskome kongresu koji se također, kao i
ovogodišnji, održavao u Budimpešti. Govoreći nadalje o ovogodišnjemu
euharistijskom kongresu čije su svojevrsno geslo riječi Psalma »Svi su
moji izvori u tebi« (Ps 87, 7), a čiji je posebni znak Križ nazočan u
katedrali, naglasio je da kršćani, taj redak čitaju u svjetlu Isusa
Krista, u svjetlu dara euharistije koji je živa i najdublja veza s
Bogom; koji nas preobražava ljubavlju prema braći i sestrama.
Danas također, prema Kardinalovim riječima, kao i prije osamdesetak
godina, Europi prijeti pogibelj odvajanja od Izvora života jer kada se
Boga ne prepoznaje i ne poštuje, gubi se smisao života. Riječ je o onoj
istoj pogibelji materijalizma koji se promiče pod novim imenima i novim
sredstvima, a „posrijedi je uvijek dar života i dostojanstvo čovjeka
koji je od Boga stvoren na sliku Božju. Gdje se to ne poštuje, započinje
sebičnost i sukobi svake vrste“, apostrofirao je Kardinal te nastavio:
„Kao Crkva ne previđamo da je puno toga što je u kontekstu komunizma
doživjelo svoj ideološki razvoj, i danas ostalo utjecajno u društvu. To
je poglavito ideološki pritisak na poimanje čovjeka, na vrijednost
ljudskoga života od začeća do naravne smrti; pritisak na savjest ljudi u
delikatnim etičkim područjima kao i na odgojni i obrazovni sustav.
Dodajem tomu da su vjernici u Srednjoj i Istočnoj Europi posebno
osjetljivi na slobodu vjeroispovijesti koja je bila zatirana i
izrugivana, da bi se lakše oblikovale razne ideologije. Tu su i pokušaji
da se raznim manipulacijama zamagli narav obitelji; da se čak u
zakonske odredbe uvedu neka nova ‘ljudska prava’ koja imaju ideološka
obilježja; da se ostave nedefinirana područja koja se daju na
raspolaganje pod nazivnikom slobode koja to zapravo nije. Papa Franjo
nam poručuje: ‘Poštovati djetetovo dostojanstvo znači potvrditi njegovu
potrebu i njegovo prirodno pravo da ima majku i oca’“.
U završnome djelu homilije Kardinal se obratio mladima koji se
pripremaju za ovogodišnji Susret hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu.
Referirajući se na geslo susreta, poručio im je: „Dragi mladi vjernici,
po primjeru blaženoga Alojzija, snažnije vidite da Bog ima svoj plan sa
svakim od vas. Neka i danas još više u vašim srcima odjeknu riječi: Što
god vam rekne, učinite! I odazovite se velikodušno Gospodinu koji vas
zove ili u svećeništvo, ili redovništvo, ili u brak; koji vam daje dar
da budete kršćanski supružnici i roditelji; da živite radost svoje vjere
u svojoj domovini Hrvatskoj“.
Da pođu naprijed zajedno s mladima, na kraju homilije Kardinal je
potaknuo i pozvao sve vjernike: „Budimo nositelji dobra i samopouzdanja,
te širitelji pozitivnog ozračja u Hrvatskoj. Stepinčevom utjehom i
nadom koja ne postiđuje, prihvatimo svaki na svojem mjestu odgovornost
za svoje vrijeme da izvršimo zadaću koju nam Bog daje, prosvjetljujući
našu savjest. Blaženi Stepinac neka nas uči! Neka nas nauči pouzdanju i
dobroti! Za sve što nam izgleda preteško, nemoguće, nepobjedivo; za sve
što je teret naših obitelji, Crkve i hrvatskoga naroda, molimo Gospodina
po zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca i
bit ćemo uslišani novim plodovima“ – zaključne su Kardinalove riječi.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
