U organizaciji profesorskog gremija Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti na zagrebačkoj Šalati, u petak 15. lipnja ove godine, svetom Misom zahvalnicom, tradicionalnim “Tebe Boga hvalimo” zahvalili smo Gospodinu na svim primljenim darovima u prošloj školskoj godini. Nakon nastave, u 13.15 sati, započelo je misno slavlje u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova koje je predvodio rektor sjemeništa, preč. Matija Pavlaković, koji ujedno vrši službu duhovnika u NKG-u. U koncelebraciji sudjelovali su: fra Venancije Mihaljević, odgojitelj franjevačkih sjemeništaraca, mons. dr. Večeslav Tumir, tajnik apostolske nuncijature u Čileu i vlč. Petar Mlakar, duhovnik u sjemeništu te duhovnik u NKG-u.
Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem te mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem profesorice Ankice Juričić. Pod svetom Misom mnogi učenici pristupili su sakramentu svete ispovijedi zahvaljujući raspoloživosti vlč. Gorana Bužaka, sjemenišnog odgojitelja. Na temelju liturgijskih čitanja (1Kr 18, 41-46; Ps 64; Mt 5, 20-26) govoreći okupljenim profesorima, učenicama i učenicima te djelatnicima gimnazije, preč. Pavlaković između ostaloga je naglasio:” Ova naša velebna crkva Srca Isusova odiše posebnom radošću, kada se u njoj okupi gimnazijska obitelj, kako na početku – zazivajući Božju pomoć i milost – tako osobito na završetku školske i vjeronaučne godine, u zahvalnosti za primljene darove, u kojima smo prepoznavali Božju blizinu, počevši od dragih nam ljudi, ljepote susreta i suradnje, preko usvojenih spoznaja, do darovanoga vremena i prijeđenoga puta na kojemu Bogu zahvaljujemo i za kušnje, za teške trenutke svoga života.
Lijepo je da ta prikupljena iskustva, dragi učenici i učenice, danas donosite pred Gospodina u zajedništvu s vodstvom gimnazijske zajednice. … Došli smo zahvaliti za maleni oblak; došli smo na svome životnom obzoru pronaći taj oblačić koji govori o Božjoj blizini. Prorok Ilija svjedoči da ljudi, koji se dopuste odgajati i oblikovati slušanjem Božje riječi i ustrajnom molitvom, uče i povijest i svoj život gledati Božjim očima i primijetiti djelovanje njegova Duha.
A gdje je to u životu učenika i profesora? Taj oblačić je moguće naći u svakome danu: u zanimljivoj i manje zanimljivoj nastavi, u vježbama i učeničkim radovima; u nesigurnosti pred ispite, u zabrinutosti roditelja, u neraspoloženju prijatelja; u radosti uspjeha i u nelagodi nedostatnoga učenja, u nezadovoljstvu dobivenom ocjenom, u skromnome obroku; u tišini knjižnice, pred zaslonima računala; u žamoru zabave, u razigranosti laboratorijskih pokusa, u velikim i malim nadama… Posvuda postoji taj neznatni oblačić koji se podiže našim pouzdanjem u Boga i našim sebedarjem. … Dragi gimnazijalci klasičari, ponajprije zahvalite Bogu srcem, a zatim u svakome životnom trenutku gledajte srcem (i u popravnim ispitima koji nadolaze).
Gledanje srcem otvara neslućene mogućnosti i vraća radost, jer – premda ćete u nekim trenutcima vidjeti samo oblak kao dlan čovjekove ruke – srcem ćete iza te ruke naslutiti Božji dlan, onaj za koji sam Bog kaže: „Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao.“ (Iz 49, 16) Odnosno, na drugome mjestu govori svomu narodu: „U Gospodinovoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.“ (Iz 62, 3) Ako se gleda srcem, nakon što se Bogu i bližnjima pokazalo da nam je stalo i da smo uložili sebe, da nismo ravnodušni, u suhoći se javlja ne samo rosa, nego obilat dažd koji natapa sjeme posijane žrtve“, zaključuje propovjednik.
Nakon misnoga slavlja uslijedilo je kratko druženje u prostorima škole i odlazak na zasluženi odmor.
