Odluku da postanem svećenik donio sam pred Stepinčevim grobom
Kada sam osjetio da me Bog poziva ne bih znao točno odrediti, no kada se danas osvrnem na godine koje su iza mene mogu reći kako je On već 1984. prilikom mog rođenja imao neki plan sa mnom.
Kao dijete bio sam dosta povučen i sramežljiv tako da sam češće bio sâm nego u društvu. No u toj samoći osjetio sam nešto posebno, nešto što je drugačije od ovoga svijeta. Tako sam često znao otići na brdo iznad svoje kuće u Svetoj Jani odakle sam promatrao ljepotu Pokupske ravnice.
Na tom brdu osjetio sam Božju blizinu i njegovu veličinu u stvorenom svijetu. Najdraža igra u djetinjstvu bila mi je igra „svete mise“ zajedno s mojim rođakom Tomislavom i s našim sestrama. Mnogi oko mene su prepoznali u meni svećenički poziv, a i molili su na nakanu da postanem svećenik.
Među njima je bio i sada pokojni župnik velečasni Josip Sinjeri i moja susjeda i rođakinja Vjekoslava koja me je učila mnogim molitvama, pa me je tako već sa 6 godina naučila moliti krunicu. A i moji roditelji su prepoznali Božji poziv u meni.
Kako je došlo vrijeme da se odlučim koju ću srednju školu upisati ja sam odlučio ostati u Jastrebarskom i upisao sam gimnaziju s mišlju da ako me Bog stvarno zove, onda ima vremena i nakon gimnazije. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja želja da budem svećenik u meni se pomalo gasila. Bio sam uvjeren kako nisam dostojan, a isto tako ni dovoljno sposoban da budem svećenik, prepun mana i slabosti.
Nakon gimnazije nisam znao što bih upisao, ali sam znao da Katolički bogoslovni fakultet ne dolazi u obzir, iako sam i na njemu prijavio prijemni ispit. Na kraju sam upisao Pravni fakultet i Upravno pravo. Tijekom studija ponovno je u meni jačala želja da postanem svećenik, no mislio sam da je za mene sada prekasno.
Pred završetak studija otvorile su mi se mnoge mogućnosti za daljnje napredovanje izvan Hrvatske, ali tu je nadjačala želja i volja da postanem svećenik. U donošenju te odluke pomogao mi je velečasni Gojislav Kovačić koji je prepoznao Božji poziv u meni i koji me je ohrabrio da učinim taj veliki korak. Konačnu odluku sam donio 2010. godine ujesen, nakon duge molitve na grobu blaženog Alojzija Stepinca.
Odluka da postanem svećenik obradovala je mnoge u mojoj župi koji su, otkad me znaju, vjerovali i molili da postanem svećenik. Ali od svih najviše se obradovala moja majka. Ujesen 2011. sam ušao u bogosloviju, završio formaciju i spremno očekujem svećeničko ređenje koje ću po Božjoj namisli i milosti primiti po rukama našeg nadbiskupa Josipa 17. lipnja, a mladu misu ću slaviti 9. srpnja 2017. u Svetoj Jani pod geslom „Da Bog bude sve u svemu“ (1 Kor 15,28) kao što je bio i kao što će biti sve u mojem životu.
