Bog nikada nije odustao od mene
Svaki je poziv jedinstvena priča i nije uvijek lako proniknuti njegove početke. Nisam poput Abrahama čuo glas s neba niti sam poput Mojsija imao iskustvo gorućeg grma. Ali prepoznao sam poziv na nešto više od onoga što sam do tada bio, da me Bog poziva u jednu avanturu koja će zauvijek promijeniti moj život.
Čitajući svetopisamske tekstove jednostavno sam shvatio kako je to živi govor i kako je u određenom trenutku putem te pisane riječi Bog odlučio progovoriti mi što i kako dalje.
Ja sam imao svoje planove i nisam bio spreman na tako nešto. Trebalo mi je više od dvije godine da izustim svoj „Evo me!“ i odvažim se krenuti putem kojim sada hodam.
Moj put nije bio klasičan, tj. nisam nakon osnovne škole upisao Klasičnu gimnaziju i Međubiskupijsko sjemenište, već sam svoj životni put vidio u informatičkim vodama. Tako sam nakon srednje škole završio studij informatike na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.
Nakon nekog vremena bezuspješne potrage, konačno sam dobio i zaposlenje u jednoj privatnoj tvrtki uz ugovor na neodređeno. Moj životni plan išao je svojim tijekom, nedostajalo je još samo formirati obitelj.
Ali Netko je imao drugačiji plan i tražio od mene da poput galilejskih ribara ostavim ono što mi je pružalo egzistencijalnu sigurnost te da krenem u jednu neizvjesnost koračajući ipak sigurnim Putem.
Nisam ništa bolji od Petra koji je rekao: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5,8) Unatoč tomu, On nije odustao od mene, a ne odustaje ni danas, iako zna sve moje slabosti i nedostatke, te mi i dalje pokazuje kako ima povjerenja u mene.
Ne znam kako će se dalje odvijati moja avantura s Bogom koja će prezbiterskim ređenjem dobiti novu dimenziju.
Najbitnije je ipak, da se ona sa svima koji će mi biti povjereni dovrši u Gospodinu koji je svjetlost i spasenje svakoga čovjeka.
