Komentar Muke po Marku:
Nakon večere Isus vodi trojicu učenika – Petra, Jakova i Ivana – u Getsemanski vrt. Moli ih da jedan sat bdiju s njime, no dok njega spopada smrtna muka, učenici padaju u kušnji i spavaju. Razočaran u Petra, Isus ga javno degradira: ne oslovljava ga više imenom koje mu je dao kada je postao njegov učenik (usp. Mk 3,16), nego ga zove starim imenom, „Šimune“ (Mk 14,37). Nakon toga Isusa odvode na suđenje k velikom svećeniku. Iako su se svi učenici razbježali, ipak vidimo da ga Petar izdaleka slijedi. Možda ima nade za njega. U Evanđelju nam potom slijedi prikaz Isusova i Petrova suđenja, koja se odvijaju paralelno: Isus je unutar dvora, a Petar u dvorištu. Protiv Isusa ustaju lažni svjedoci koji nikako ne uspijevaju složiti vjerodostojnu priču, a protiv Petra ustaju istiniti svjedoci koji ga složno optužuju da je Isusov učenik. Isus, nakon što je izravno upitan, jasno priznaje svoj identitet, dok Petar, također izravno upitan, niječe svoj identitet, niječe da je Isusov učenik. Zaista, on više nije Petar – on je onaj stari Šimun koji Krista ne poznaje.
Isus se nalazio pred pravim sudištem, pred ljudima koji su držali moć u svojim rukama, te je zbog svoga priznanja osuđen na muku i smrt koja će postati spasonosna smrt što donosi život. Petar se, s druge strane, nalazi pred slugama i robovima, a svojim se negiranjem da je Isusov učenik udaljuje od Isusove spasonosne muke i smrti: misleći da spašava svoj život, on duhovno umire. Nakon što je Isus priznao svoje božanstvo, nazočni su mu se počeli rugati i tražiti da pokaže svoju božansku moć, da ispuni neko proroštvo (usp. Mk 14,65), ne znajući da se nekoliko metara dalje, u dvorištu, upravo ispunjava proroštvo koje je za večerom izrekao – proroštvo o Petrovu trostrukom zatajenju. Petar je to shvatio, zato „briznu u plač“ (Mk 14,72).
Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz
