Iz evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. ( Mk 1, 29-39)
Kratka misao:
U Evanđelju je Šimunova punica, predstavnik palog čovječanstva. Ona se prikovana za postelju muči „u znoju lica svoga“ (Post 3,19). Ognjica nije bila bolest koja je ugrožavala život, ali je bila dovoljno jaka da privremeno onemogući bilo kakav normalan život. Bila je toliko nemoćna da nije mogla niti posluživati svoje goste, a znamo koliko je Židovima bilo važno gostoprimstvo. Čežnja njezina srca bila je tako blizu, a tako daleko. No Isus joj pristupa, „prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.“ (Mk 1,31).
Ovo Isusovo postupanje ima paralelu u Knjizi proroka Izaije gdje on govori da Bog svoj narod prima za ruku i podiže ga kako bi mu mogao služiti, na pomoć i spasenje drugim narodima (usp. Iz 42,6). Bog je izveo Izraelce iz ropstva, ali ne zato da bi im skratio muke, nego zato da bi, oslobođeni i ozdravljeni, mogli to isto spasenje, služeći njemu, donositi drugima.
Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz
