Evanđelje: Mt 28, 16-20
Je li Trojstvo zapravo samo neka boja dresa koja našu vjersku grupaciju razlikuje od drugih? Jer čini se da je tako ako ne možemo zamisliti nijednu konkretnu stvar koja bi se u našem životu promijenila kada bi se sutra ukinuo nauk o Presvetom Trojstvu. No upravo je Presveto Trojstvo ono što razlikuje kršćanstvo od svih drugih religija i pogleda na svijet, ali i ono što određuje i utemeljuje naš kršćanski identitet i svakodnevni život, samo što smo mi toliko srasli s tim konceptom da to uopće ne primjećujemo.
Ako želimo spoznati posebnost neke ideje, trebamo je usporediti s njezinom suprotnošću. Alternativa trojstvenom Bogu jest monolitni Bog: kruti i tvrdi Bog koji je jedan… i točka. On živi odvojen od svega, nitko mu nije ravan i postoji oduvijek. Problem je takvoga Boga njegova samoća. Onaj tko je sam ne može ljubiti, jer je za ljubav potreban drugi. Zato je monolitni Bog tek jedan pravedan i suveren vladar koji traži poslušne podanike da kroje svijet po njegovoj volji.
Trojstveni je Bog drukčiji. On jest jedan, ali je unutar sebe množina i zato je sposoban ljubiti: od vječnosti Otac uza se ima Sina, a Sin prima Očevu ljubav i ljubi Oca. U tom darivanju nastaje vrtlog ljubavi koji je toliko snažan da biva treća božanska osoba – Duh Sveti. Stoga jedino za trojstvenoga Boga mogu vrijediti Isusove riječi: „Bog je ljubav” (Iv 4,16). Bog je po sebi nepromjenjiv: monolitno bi božanstvo moglo ljubiti tek nakon što stvori nekoga, dok trojstveni Bog ljubi od vječnosti, što znači da srž njegova bića nije apsolutno postojanje, nego beskrajno darivanje. Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz
