Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nestade s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Riječ Gospodnja.
Komentar:Guba
Razmišljajući iz današnjeg aspekta čini nam se kako su nepravedno postupali prema bolesnicima. No cilj zajednice bio je da sačuva zdrave od zaraženih i tako spriječi opću epidemiju. Sigurno da se svaki bolesnik osjećao jadno prvo zbog težine bolesti a onda i zbog izolacije. No najteže im je padalo to što su smatrani prokletima, grešnima i nedostojnima bilo kakve skrbi i pomoći, prepušteni samima sebi u svojoj nevolji i bolesti. I danas postoje zarazne bolesti, postoje karantene, postoje izolacije ali ipak je to nešto humanije od onodobnog vremena. Bolesniku se pruža liječnička pomoć i skrb, daje mu se nada u skoro ozdravljenje pa se i sam bolesnik psihički i fizički često brže oporavlja. Bolesnici od gube, koja usput rečeno i danas još postoji usprkos napretku medicine ali zbog ljudske sebičnosti, bili su živi zakopani.
Bili su to ljudi bez ikakve vizije, bez nade, bez budućnosti. Iznenađuje gubavac koji se uspio probiti do Isusa. On vjeruje da mu jedino Isus može pomoći i zato svladava sve prepreke. Probija izolaciju, poduzima velike napore da ne bude primijećen prije nego što stigne do njega. Stavlja sve na kocku, a to i tako nije puno, jedino bijeda i smrt, i dolazi do Isusa. Ali, i Isus prilazi k njemu, suprotno od svojih sunarodnjaka.Gubavčeva vjera je nagrađena, njegovo povjerenje opravdano, njegova molitva uslišana. A što Isus traži od njega: nemoj se prepustiti euforiji, slavljenju, ludovanju nego učini ono što je propisano. Prihvati zapovijedi i ravnaj se prema njima.
Grijeh je guba modrenog vremena. Sastoji se u tome što čovjek uvjerava sam sebe kako grijeh ne postoji. Grijeh uništava dostojanstvo, gura nas u izolaciju daleko od istinske radosti i punine života. Grijeh nas čini nesretnima, ljude bez budućnosti, ljude mraka i lutanja od posrtaja do pada do konačne propasti u besmisao. Ako nema grijeha nema ni istinskih vrijednosti; u konačnici nema ni Boga, ili nam ništa ne znači. Takvo razmišljanje dovodi do očaja, do depresije, potištenosti, straha pred budućnošću i ljudi se povlače u sebe, zatvaraju se, bježe u neke nepotrebne zatvore, postaju gubavci. No jer ima gube i danas; ima i iscjelitelja. Samo je potrebno kriknuti: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!“ A njegov odgovor je uvijek isti: „Hoću, budi čist!“
