Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Riječ Gospodnja.
Komentar: Pred nekih desetak godina imala sam u jednom razredu dječaka, dobro i marljivo dijete, odličan učenik, no nije to ono po čemu ga pamtim .U sjećanju su mi i danas njegove krupne oči ,oči koje se nikada nisu smijale ,ozbiljne oči puno starije od njegovih godina. Teško je bilo prodrijeti u njihovu dubinu, a onda jednog dana netko ga je nakon salve smijeha na jednom od satova uoči Božića upitao:“Tomica, zar tebi nije smiješno?“ Dječaku su se oči ispunile suzama, nije rekao ništa. Nakon sata sam ga zamolila da ostane, treba mi pomoć oko uređenja panoa… u tišini smo slagali likove svete obitelji – stvarali smo sliku jaslica, a onda mi je rekao „Isus je sretan ima dva tate, a ja niti jednog. Vidite kako ga Josip brižno čuva, a moj živi tu blizu škole, sretnem ga gotovo svaki dan, a on okrene glavu na drugu stranu “Plakali smo toga dana i on i ja… govorila sam mu da i on ima nebeskog Oca…
Krenuli smo u molitvi zajedno s Ocem razgovarati. Danas je moj Tomica odrastao, završio fakultet, sretnemo se, osmjehom me pozdravi i kaže da i dalje razgovara s nebeskim Ocem. Otac mojeg Tomice je sklopio sakrament ženidbe s njegovom majkom, njih dvoje na krstili su dijete, sve su učinili po Zakonu Gospodnjem, ali nisu poput Josipa i Marije znali sačuvati svetost svoje obitelji. Da ih pitamo zašto našlo bi se tu mnogo razloga. Kasnije mi je Tomica pričao kako su roditelji puno radili, često se svađali, molitva nije bila prisutna u njihovim životima, euharistija tek prigodno: Božić, Uskrs. Nisu znali potražiti pomoć dobrih ljudi, svetih ljudi nego su se dali zavesti od onih koji vole ogovarati… A jesu li Marija i Josip mogli krenuti njihovim putem? Nisu zato jer su oni živjeli svoju vjeru u svakodnevici, a ne samo prigodno. Sveta obitelj do kraja vjerno vrši volju Božju i ispunjava sve Božje odredbe. Sveta obitelj nije sama, nego se ona susreće i s drugim ljudima, pobožnim i svetim osobama koji potpomažu njih u njihovim svetim nastojanjima. Uz pomoć takvih ljudi lakše se boriti s tegobama života.
Zato se kao roditelj i odgajatelj svakodnevno pitam, a i vas pozivam da zajedno promislimo; kako skrbimo da djeci priskrbimo ozračje svetosti i svetoga u obiteljima i društvu, dovodimo li ih u doticaj s dobrim ljudima, ili olako dopuštamo da od Boga darovan život istroše s bezbožnima i grješnima? Dajemo li primjer u obitelji vršeći Božje zapovijedi i volju Božju, ili se ponašamo kao da Bog nije odgojitelj u našim obiteljima, kao da on nije pravi Otac svake vjerničke obitelji? Izabiremo li za djecu da budu u ozračju onih koji svakodnevno razgovaraju s Bogom u prijateljstvu i ljubavi ili ih neodgovorno prepuštamo lošim uzorima, lažnim idolima kojima nas obasiplju televizija, novine, društvene mreže? (Marica Celjak vjeroučiteljica)
