Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok, da posvjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: „Tko si ti?“ on prizna; ne zanijeka nego prizna: „Ja nisam Krist.“ Upitaše ga nato: „Što dakle? Jesi li Ilija?“ Odgovori: „Nisam.“ „jesi li Prorok?“ Odgovori: „Ne.“ Tada mu rekoše: „Pa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?“ On odgovori: Ja sam glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija. A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: „Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?“ Ivan im odgovori: „Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznajete – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“ To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. Riječ Gospodnja.
Komentar:
Ova se nedjelja zbog svoga navještaja radosti zove „Nedjelja radujte se“; Ivan naviješta Židovima: Među vama stoji koga vi ne poznate. – Crkva nam naviješta: Gospodin je blizu. Zaista je blizu u svojoj riječi kojom nas uči živjeti; blizu je u svojim otajstvima kojima posvećuje naš kršćanski život; blizu je u našoj ljubavi i dobroti kao i u ljubavi i dobroti naših bližnjih po kojoj nam ovaj život usprkos svim neprilikama bar na momente postaje radostan. Isus sam sebe proglašava pomazanikom koji donosi radost: – zauzima se za oslobođenje zarobljenika i zatvorenika; – zauzima se za siromašne; – zauzima se za sve „koji su slomljena srca“. Isus donosi novu jubilarnu godinu.
A u jubilarnoj godini oslobađali su se svi robovi, svima su se vraćala izgubljena očinska dobra, svi su se vraćali na svoje i k svojima. Sada se sve to ispunjava, rekao je Isus u Nazaretu, nakon čitanja Izaijinog navještaja. To je navještaj nama danas. Zaista se ova Izaijina riječ ispunja danas: blizinom Kristovog dolaska, oproštenjem grijeha u Božićnom pomirenju s Bogom i bližnjima, božićnim blagdanima kojima obilježavamo tu cjelokupnu radost spasenja. (Marijan Culjak, župnik)
NEDJELJA CARITASA »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Lk 3,11
Ivan Krstitelj poziva: “Pogledajte oko sebe, mnogi su u nevolji, ne čekajte već djelujte. Mi kršćani uvijek smo pozvani činiti dobro, tijekom cijele godine, a osobito u ovom razdoblju. Treća nedjelja došašća nedjelja je Caritasa. Svi znamo što je Caritas ili …? Da većina će ovih dana u trgovinama puniti Caritasove košarice i pridružit ćemo se telefonskim pozivima u Caritasovim akcijama no je li to dovoljno? CARITAS = DJELOTVORNA LJUBAV. Ljubav koja uključuje djela milosrđa, ali ne samo tjelesna veći duhovna. Sjećam se jednom prilikom uputila sam se jednoj starijoj župljanki s paketom pomoći – hrana, kućne potrepštine … ta je baka živjela sama u selu koje su svi mladi već napustili u ruševnoj ali urednoj kući.
Rekla mi je da joj ne treba taj paket ali me molila da ostanem kod nje to popodne, pričale smo o svemu, mnoge sam životne mudrosti čula, nije se žalila, nijednu psovku ni ružnu riječ nije izustila, naprotiv skoro svaka rečenica bi završavala s „Fala Bogu“ … Kada sam predvečer krenula kući rekla je „Sinek dojdi mi još koji put tak mi je lijepo bilo i htjela mi je kokoš dati.“ Naravno nisam uzela jer dala mi je puno više dala mi je još mnoge dane zajedničkih druženja i naučila me Nije sve u paketima materijalne pomoći. Pozvani smo vidjeti i čuti čovjeka, darovati i svoje vrijeme što je često puta teže nego napraviti pakete pomoći “Zato pitajmo se: Kako pomoći bližnjima?
Djelotvornom ljubavlju daruj hranu, odjeću … ali ne zaboravi uz to darovati i sebe. Svi zajedno pod svodom nebeskim smo braća i sestre koja u svom životu čine mala svakodnevna dobročinstva, ali u konačnici ona stvaraju čvrste mostova prijateljstva, zajedništva, ljubavi, povjerenja i solidarnosti. I na kraju darivanje je obostrano. (Marica Celjak, vjeroučiteljica)
