Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Riječ Gospodnja.
POZIV PRVIH UČENIKA
Ono na što nas, između ostalog, usmjerava današnje Evanđelje jest pitanje: „Zašto Bog treba suradnike u djelu spasenja?“ da li je naš Bog bespomoćan bez nas i ne može učiniti ništa bez našega sudjelovanja? Odgovor je jednostavan: Bog je Ljubav! Ljubav uvijek želi uključiti drugoga i druge u svoje djelovanje. Onaj koji ljubi ne želi djelovati sam, raduje se da ima nekoga, ljubljenoga, koji želi djelovati zajedno s njim. Kod nas ljudi ljubav se najčešće doživljava kao sebičnost; ljubim te radi sebe a ne radi tebe. U Isusu Kristu saznajemo što je ljubav. U njemu znamo da je ljubav su-radništvo i su-djelovanje. On želi, upravo zato što nas ljubi da budemo njegovi su-radnici njegovi su-djelatnici. Pa i tu on ne nameće svoju volju nego poziva na suradnju, na sudjelovanje. On ne želi da djelujemo bez njega ali je žalostan kada sve prepuštamo njemu a mi samo pasivno promatramo. Želi nas uključiti u obnovu i spasenje svijeta i čovjeka.
„Lude svijeta izabra Bog da postidi mudre; slabe svijeta da posrami jake; izabire ono što nije da posrami ono što jest (Poslanica Korinćanima). Isus poziva ribare. Koja je značajka ribara? Tko od nas nije, barem jednom, vidio ribara na moru. Izbrazdano lice od vjetra i soli, grubi dlanovi od natezanja mreže, preplanuo od sunca, pogleda uprta u daljinu. U večernjim satima kad se svi spremaju na počinak, sjeda on u svoju trošnu barku, uzima vesla u ruke i lagano se otiskuje od obale, smireno i strpljivo vesla na pučinu gdje će provesti noć. Smirenost i strpljivost su njegove glavne vrline.
Puno puta bačena mreža ostane prazna ali on će i druge večeri opet krenuti novim zaveslajima. Njegova strpljivost odražava se u čitavom njegovom biću. Čak mu je i govor i hod usporen. Kao da neprestano osluškuje šum mora i huku valova da bi mogao prepoznati trenutak kada treba zaveslati na pučinu i baciti mrežu za lov. Takve ljude poziva Isus da od sada love ljude. Dobar ribar nikada ne upada u depresiju zbog neuspjeha ali ni u euforiju zbog ulova. Zna da lovi za druge. Njegovo je da baca mrežu i da strpljivo čeka.
Takve ribare Isus treba i danas. Ne one koji će loviti za sebe i radi sebe nego s njim i za njega. I danas stoji na žalu i promatra naš život i rad, naše zauzetosti i napore ali i naše promašaje: „Gospodine svu noć smo se trudili, i ne ulovismo ništa. Ali, na tvoju riječ bacit ću mreže!“ Takav odgovor jedini je ispravan odaziv na njegov poziv: „Dođi i slijedi me!“
