Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Dogorjelo ulje
Svi su ljudi pozvani na svadbu koju priređuje Otac nebeski. Svadbena dvorana je Kraljevstvo Božje, nebeska gozba je život vječni a sam zaručnik Isus Krist, koji je svojom žrtvom križa otvorio vrata života vječnoga. Za gozbu se uvijek valja bolje spremiti, odgovornije nego inače u životu. To simbolizira ulje u svjetiljkama. Naime, u ono vrijeme, bio je običaj da mlade djevojke plešu sa upaljenim svjetiljkama ispred zaručnika, dok ide po svoju zaručnicu. Nikada se nije znalo točno vrijeme dolaska zaručnika pa je razum nalagao da se ponese više ulja nego što stane u svjetiljku, da se može dolijevati ako zatreba. Mudre djevice označuju one ljude koji svoj život žive tako da u svakom trenutku budu spremni za susret sa zaručnikom, ali i spremni na čekanje ako treba. Lude djevice ne razmišljaju tako.
Njima je dovoljno što su pozvane a o ulju ne vode brigu. Kraj priče je za jedne radostan a za druge veoma tužan. Ulje su naša dobra djela, naše povjerenje u Gospodina da će nas pozvati na gozbu, naša molitva i život po Evanđelju. Ako to izgori u nama, onda svjetiljka ostaje prazna i beskorisna. Beskorisna svjetiljka baca se u otpad. Biti svjetiljka koja svijetli znači neprestano dolijevati ulje iz nepresušnog izvora, Krista. Vjernik je pozvan na bdijenje nad svojim životom, da se ne opušta i uljuljava u varljivu nadu da je Bog milosrdan. Božje milosrđe nema mjere ni granice ali ono od nas zahtjeva samo jedno: Život po Božjim načelima. Ako i to odbacimo onda doista za nas ne postoji nikakva nada, kao što Dante stavlja natpis u svojoj trilogiji iznad ulaza u pakao: „Svih se nada man’te koji ulazite!“ Bog ne priprema za čovjeka pakao, On priprema svadbenu dvoranu i gozbu a čovjek svojim odabirom donosi odluku: biti svjetiljka bez ulja ili svjetiljka napunjena do vrha.
