Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!« Riječ Gospodnja.
Komentar: Da bi bolje razumjeli poruku današnjeg Evanđelja evo prvo nekoliko povijesnih podataka: Grad Jerihon najstariji je grad na svijetu koji je neprekinuto bio naseljen. Smješten je četiristo metara ispod razine mora i jedan je od najnižih gradova na planeti. To je oaza (plodno mjesto s izvorom vode) okružena pustinjom. Dok je Bog čovjeka stvorio iz zemlje i dao da na njoj ponosno živi gospodareći svim živim, čovjek se neprestano, govoreći simbolično, sve više povlačio u dubinu, u podzemlje, ispod razine ljudskosti i gradio svoj mali svijet doživljavajući sve ostalo kao neplodnu pustinju.
Stvoren za nebo, stvarao je svoje ‘niske vrhunce’, penjanje na smokvu, s kojih je mogao promatrati druge i biti iznad njih. Isus se spušta i k takvima da ih istinski podigne na razinu dostojnu čovjeka. Zakej je jedan od takvih. Neugledan vanjštinom, niska rasta, svoj hendikep prikriva tako da se okrenuo zgrtanju materijalnih dobara. Radio je kao carinik za okupatore što je u njegovih sunarodnjaka izazivalo prezir i izoliranost. Pa i on, usprkos svome bogatstvu, čezne za ljubavlju, razumijevanjem. U sebi je jako nesretan. Isus to otkriva i poziva ga, što izaziva zgražanje kod pravovjernih, dobrih Židova.
Tom Isusovom gestom Zakej skida sa sebe koprenu nedodirljivosti, vanjske veličine i otvara svoje srce. Poklanja veći dio svoga bogatstva siromasima, želi ispraviti nepravdu prema svima koje je dosadašnjim ponašanjem i postupcima povrijedio. Isus prihvaća njegovo pokajanje, jer je iskreno, i naviješta mu spasenje. Zakej postaje novi čovjek. Koliki ljudi bi postali drukčiji, bolji kad bi susreli nekoga tko ih razumije a ne odmah osuđuje. Toliki danas vapiju za razumijevanjem, prihvaćanjem. Toliki danas vapiju za zrnom ljubavi, topline, ljudske blizine.
Često ti zidovi, koji ljude udaljuju jedne od drugih, postaju neprohodni jer nema dovoljno dobre volje s naše strane koji smo susreli Isusa, ili barem tako nastupamo prema drugima. Koliko bi se tragedija u obiteljima zaustavilo, koliko bi se brakova sačuvalo, koliko bi samoubojstava zauvijek nestalo kad bi čovjek imao malo više ljubavi i vremena za one koje je život doveo u nezavidan položaj. Koliko se Zakeja danas popelo na smokvu, da se sakrije od ljudi jer se stidi, jer ima problema koje jedino zajednički možemo riješiti.
Možemo li slijediti Isusa – a ne vidjeti Zakeja?
