Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: POSLJEDNJA VREMENA
Kad u Evanđeljima čitamo o posljednjim vremenima obično pomislimo na sudnji dan i potpunu svemirsku havariju. No to nas ne treba zavaravati. Sudnji dan se događa neprestano, jer u svakoj sekundi netko odlazi Bogu na račun. Vanjski, kozmički, znakovi samo su upozorenje i poziv na budnost i odgovornost života. Kada i na koji način će završiti ovaj vidljivi svijet uopće nije naša briga već kada i gdje ću se ja nalaziti u času Božjeg poziva. Svakako treba neprestano čitati znakove vremena. Kad promatramo stvoreni svijet vidimo kako se izmjenjuju godišnja doba: rast i cvat u proljeće, sazrijevanje u ljetu i berba plodova u jesen a onda nastupa zimski period mirovanja.
Tako je slično i s čovjekovim životom jedino što postoje tisuće nepredvidivih trenutaka u kojima prestaje ovaj život a započinje vječni. Taj trenutak, o kojemu, često tako malo ili nikako, vodimo računa za nas je sudnji dan – susret sa svojim Stvoriteljem. To je trenutak konačne odluke o mojoj vječnosti. Taj susret ne može izbjeći ni jedno ljudsko biće. Oči u oči, čovjek i Bog, stvorenje i Stvoritelj susret je konačne odluke. To je trenutak suda koji čovjek donosi sam o sebi. U Božjim očima vidi svoj život od začeća do smrti, vidi svoje djelovanje dobro ili loše i donosi odluku: svijetlo ili tama, život vječni ili smrt vječna.
U Božjim očima ne vidim osudu samo neizmjerno milosrđe i tugu ako sam tamu živio i u tamu odlazim. Tu ne pomažu isprike, opravdanja, zaklinjanja, jer svakome je za zemaljskog života pružena prilika za opredjeljenje. Dok ovo čitaš mnogi će već stajati pred Bogom na sudu, a možda nećeš dospjeti ni ti pročitati do kraja. Ne gubimo vrijeme uzalud!
