Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Bit ćete mi svjedoci
Na svijetu postoje stvari koje su javne i svaki ima na njih pravo. To su ceste, parkovi, šume, planine, rijeke, mora … Druge su više naše privatne: stan, kuća, vrt, radno mjesto … A neke su potpuno samo naše. Ljubomorno ih čuvamo, a pristup k njima ima samo onaj, kome dopustimo i koliko mu dopustimo. To su naše osobne i obiteljske stvari. Zamislimo, da se pojavi netko, tko bi se želio umiješati u taj naš svijet, i da kaže: Ja sam ti više, nego što su ti otac i majka, brat ili sestra, suprug ili supruga, sin ili kći – pa što bismo mu rekli?
U današnjem Evanđelju čitamo o Nekom, tko je jednom tako govorio. Mnogi su Njegov poziv ozbiljno shvatili i pošli za Njim. Njega su zavoljeli više nego sve drugo, pa čak i više nego svoj život.
Začudo, to se ponavljalo kroz povijest a ponavlja se još i danas. Mladići i djevojke napuštaju roditelje, odriču se obiteljskog života i još mnogo čega, samo da mogu biti bliže Njemu. Nadahnjuju se Njegovim riječima, da svoj život nalazi onaj tko ga zbog Njega izgubi. Da je sve dobio onaj, tko je radi Njega sve ostavio. Jer tek kad je potpuno slobodan može istinski ljubiti i oca i majku i sve ostale bliže i dalje. Ako ikada, onda je danas taj korak, korak vjere.
Prošlu subotu na Mariji Bistrici zaređena je grupa mladića za svećenike svjedočeći upravo to da je punina života u Njemu. U novicijat k redovnicama, koje tiho djeluju, tajno i među najsiromašnijima, odlaze mnoge djevojke s visokim naobrazbom. Roditeljima često neshvatljivo, prijateljima čuđenje, znancima nepojmljivo. Ali one idu jer su uzljubile Isusa više nego oca i majku, brata i sestru, sina ili kćer, više nego svoj život.
Dobro došli mladomisnici, bogoslovi, novaci i novakinje! Nije bitno koliko vas ima. Bitno je, da ste svjedoci nečega, što je više nego sve, što imamo na zemlji, čak i više od života. I kada bi vas jednom uzmanjkalo, svijet bi postao vrlo, vrlo siromašan.
