U predvečerje treće nedjelje došašća 16. prosinca župljani, prvopričesnici i krizmanici, njihovi roditelji te ostali vjernici okupili su se u župnoj crkvi sv. Jelene Križarice na molitveno glazbeni program. Vlč. župnik Marijan istaknuo je i jedan poučni primjer
MARIJIN SAN
Sanjala sam, Josipe. Ne razumijem san, ali mi se čini da ima veze s rođendanom našega Sina. U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan našeg Sina. Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove. Iako je čudno, ali darovi nisu bili za našega Sina. Zamotali bi darove u fini, šareni papir i stavili bi ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo sa svjetlucavim nakitom. Na vrh drveta stave figuru, nešto kao anđeo. Svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, Josipe, ali ne i našega Sina. Čini mi se da ga ne poznaju.
Čak mu ni ime nisu nikad spomenuli. Osjećala sam da bi im Isus smetao kad bi se navratio. Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana. Sretna sam da je to samo san. Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.
U duhovnom nagovoru vlč. Culjak spomenuo je kako je ovo nedjelja radosti koja nas poziva na promjenu svoga života uz konkretne zadatke posebice djeci ali i nama odraslima. Pokušajmo u sebi donijeti odluku da budemo bolje osobe, marljivi i poslušni u školi, volimo svoje roditelje, bake i djedove itd.. Mi stariji pokušajmo vidjeti druge oko sebe, pomoći bratu ili sestri u nevolji jer će se tada u nama roditi “Božić” (pisano velikim slovima). To je i bit ovog iščekivanja i radosti blagdana kojima hrlimo ususret – zaključio je svoju poruku župnik Culjak.
Svojim pjevanjem i ovoga puta sudjelovao je zbor mladih naše župe.
Darko Fiket
