Mjesec svibanj posvećen je našoj nebeskoj majci Mariji, mjesec je to u kojem se kroz svibanjske pobožnosti posebno obraćamo našoj nebeskoj majci za sve naše potrebe. Baš zato smo ove godine odlučili da ćemo u Marijinom mjesecu hodočastiti u Međugorje Kraljici Mira. Krenuli smo u petak navečer s blagoslovom i pod duhovnim vodstvom našeg župnika Marijana Culjaka. Stigli smo u Međugorje rano ujutro te smo nakon kratke okrepe krenuli put brda Križevac. Korak po korak u molitvi Križnog puta od postaje do postaje svatko je u svom srcu prebirao prošnje i nakane koje je predao Gospodinu. U pobožnosti križnog puta sudjelovali naši župljani od kojih su neki po prvi put čitali postaju Križnog puta. Na zadnjoj postaji kod križa uslijedila je zajednička fotografija kao uspomena. Nakon pobožnosti Križnog puta zaputili smo se na Podbrdo, u narodu poznatije kao „brdo ukazanja“. U tišini hodali smo po oštrom kamenju prema kipu Kraljice Mira. Brdo je to kojim dominira veliki kip Majke Božje koji je postavljen gdje se prema predaji ukazala Gospa. Mjesto molitve, tišine i sabranosti tako se može opisati Podbrdo.
Nakon toga imali smo ručak u pansionu gdje smo odsjeli. Slobodno popodne bila je prilika za osobnu molitvu, ispovijed ili odmor. Večernju svetu misu pred mnoštvom vjernika iz svih krajeva svijeta predvodio je domaći župnik fra Marinko Šakota koji se u prigodnoj propovijedi osvrnuo na sliku Isusa kao Dobrog Pastira koji uvijek bdije nad svima.
Nakon mise bilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Kratki poticaju za razmišljanje čitani su na nekoliko jezika svijeta.
U nedjelju nakon doručka uputili smo se prema Skradinu gdje smo prisustvovali misnome slavlju koju je predslavio don Gabrijel Jagarinec domaći župnik. Danas je nedjelja Dobroga Pastira, odnosno Dan svećeničkih i redovničkih zvanja, kada smo pozvani na izravniji i sabraniji način moliti prije svega za svoje župnike i njihovu svetost, a onda i sve druge sadašnje i buduće svećenike. Stoga je i danas slika svećenika kao dobroga pastira, iako se na prvu čini démodé, vrlo aktualna, izuzetno lijepa i itekako poticajna.
Govori o dubokoj povezanosti pastira i cijeloga stada, ali i pastira i svake povjerene mu ovce, u kojoj ovce ne odbacuju, nego slušaju glas svoga pastira, dok je pastir spreman i život svoj dati za ovce svoje. A posebna snaga i ljepota te slike očituje se u činjenici da smo svi zajedno usmjereni prema istinskom Dobrom Pastiru, onome koji je svoj život darovao za ovce svoje, jer je i došao na ovaj svijet da život imamo, u izobilju da ga imamo. Nakon misnoga slavlja don Gabrijel nas je upoznao s poviješću mjesta i župe.
Usred jezera rijeke Krke, nakon njezina mučnog proboja, smjestio se otočić i na njemu drevni samostan – Visovac. Gore beskrajni obzor, plavetnilo u koje se zabadaju sive klisure, kamen protkan zelenim krošnjama stabala, a u sredini glatka plavozelena površina vode s odsjajem vrba, čempresa i jablana.
Tamo smo se upoznali sa poviješću samog otoka ali i bogatom baštinom samostanskih zidina.
Slike pogledajte na: Župa Zabok facebook
Cijelo naše hodočašće proteklo je u radosnoj molitvi i pjesmi.
Tekst i slike: Marko Bilić i Darko Fiket, župni medijski suradnici
